PROMOCIJA MENTALNOG ZDRAVLJA I PREVENCIJA MENTALNIH POREMEĆAJA

Povodom Kampanje Ministarstva zdravlja RS, da jun bude posvećen unapređenju mentalnog zdravlja, brojnim aktivnostima (predavanja, tribine, savetovanja, radionice,…) Centar za promociju zdravlja se prikljčučio obeležavanju ove značajne teme, od kojih je i tribina održana 15.6.2022. godine u Domu Kulture Roma.

Skoro milijardu ljudi živi sa nekim mentalnim poremećajem, tri miliona ljudi umre svake godine od posledica zloupotrebe alkohola, dok na svakih 40 sekundi jedna osoba izvrši samoubistvo. Pored toga, pandemija COVID-19 koja je pogodila milijarde ljudi širom sveta, ostavila je dugoročne posledice po mentalno zdravlje.Mentalni poremećaji su drugi najveći zdravstveni problem srpskog stanovništva, posle kardiovaskularnih bolesti
Tokom pandemije COVID-19 zemlje su pronašle inovativne načine za pružanje usluga u cilju zaštite mentalnog zdravlja, a nikle su i inicijative za jačanje psihosocijalne podrške obolelima od mentalnih poremećaja.
Ovogodišnja kampanja povodom obeležavanja meseca mentalnog zdravlja organizuje se na inicijativu Ministarstva zdravlja RS u partnerstu sa ustanovama primarne i sekundarne zdravstvene zaštite i organizacijama civilnog društva širom zemlje., obeležavanje meseca  mentalnog zdravlja, uz poruku: „Napravimo korak ka unapređenju svog mentalnog zdravlja”.
Obeležavanje meseca mentalnog zdravlja pružiće mogućnosti,  da svi mi učinimo nešto konkretno:

kao pojedinci možemo preduzeti konkretne akcije u cilju očuvanja sopstvenog mentalnog zdravlja i pružanju podrške prijateljima i porodici;

kao poslodavci možemo da preduzmemo korake ka uspostavljanju velnes programa za zaposlene; kao kreatori politika možemo da se obavežemo na uspostavljanje ili proširenje kapaciteta službi za mentalno zdravlje;

i kao novinari možemo da promovišemo primere dobre prakse kako bi zaštita mentalnog zdravlja postala stvarnost za sve.

Mentalni poremećaji (depresija i posledice zloupotrebe alkohola) glavni su faktor rizika za samoubistvo u Evropi i Severnoj Americi, dok je u azijskim zemljama impulsivnost. Samoubistvu doprinosi kompleks psiholoških, socijalnih, bioloških i kulturnih faktora.

Samoubistvo je potresno za porodice, prijatelje i članove zajednice koje ostavljaju za sobom osobe koje su izvršile samoubistvo. Oni mogu da dožive čitav niz emocija, od tuge, ljutnje, neverice pa do osećaja krivice. Takođe, može im se javiti osećaj da ne mogu da podele ove emocije sa bilo kim drugim. Zato je važno dopreti do onih koji su izgubili nekoga usled samoubistva.

Negovanje veze sa onima koji su izgubili voljenu osobu zbog samoubistva ili koji su pokušali samoubistvo, od ključnog je značaja u njegovoj prevenciji. Oni koji su bili na ivici samoubistva mogu nam pomoći da shvatimo okolnosti koje su ih dovele do toga, kao i šta ih je odvratilo od samoubilačke ideje, dok osobe koje su izgubile nekog zbog samoubistva mogu podeliti svoje iskustvo o tome kako su nastavili sa svojim životom dalje, nakon tog čina. Socijalna povezanost smanjuje rizik od samoubistva.

Otvorena komunikacija je od vitalnog značaja ako želimo da se borimo protiv samoubistva. U mnogim zajednicama o samoubistvu se ne govori otvoreno. Ipak, o samoubistvu treba da se razgovara kao o bilo kojem drugom javnozdravstvenom problemu, ako želimo da pobedimo predrasude i smanjimo stigmatizaciju koja prati ovu pojavu. Obezbeđivanje efikasne komunikacije sa onima koji bi mogli biti podložni samoubistvu predstavlja važan deo svake strategije prevencije samoubistva. Pokretanje samoubistva kao teme je teško, a ovakva vrsta razgovora često se izbegava. Postoje jednostavni saveti koji mogu pomoći. Većina njih se odnosi na prikazivanje saosećanja i empatije, kao i slušanja na neosuđujući način.

Proaktivan pristup osobama koje su izgubile svog bližnjeg zbog samoubistva, daje pozitivne rezultate, za razliku od osuđivanja. Dati priliku da razgovaraju o svom gubitku, u svoje vreme, pod sopstvenim uslovima – može biti dragocen poklon. Omogućavajući im da izraze svoj puni spektar osećanja može biti oslobađajući, ali može i da im pomogne da naprave prvi mali korak da prevaziđu svoju tugu. Pokretanje razgovora može biti teško, ali će  vremenom sigurno osetiti olakšanje.

Iako je podrška prijatelja i rođaka od presudnog značaja za ljude koji mogu biti u opasnosti od samoubistva kao i za ljude koji su izgubili nekoga zbog samoubistva, to nije uvek dovoljno. Često je potrebna viša stučna pomoć i podrška donosioca odluka u zdravstvu i drugim sektorima. Takva pomoć može imati razne oblike i verovatno se razlikuje od zemlje do zemlje. U visoko-razvijenim zemljama uključene su specijalističke ustanove za mentalno zdravlje i ustanove primarne zdravstvene zaštite koje nude adekvatnu negu. Može biti uključen i niz društvenih organizacija koje pružaju ambulantne i savetovališne usluge, kao što su grupe za podršku i grupe samopomoći. U zemljama sa niskim i srednjim dohotkom, klinički usmerene usluge su manje dostupne, a postoji i teže oslanjanje na lokalne organizacije. Deo organizacija dopre do ugroženih pojedinaca i omogućuje im povezivanje sa odgovarajućim službama.

Ključne poruke za unapređenje  mentalnog zdravlja su:

– Rаzgоvаrајtе sа nекim коmе vеruјеtе о svојim оsеćаnjimа. Vеćinа ljudi sе оsеćа bоljе nакоn rаzgоvоrа sа оsоbоm оd pоvеrеnjа

– Pоtrаžitе stručnu pоmоć, prе svеgа оd izаbrаnоg lекаrа

– Rаditе оnо u čеmu uživаtе i štо čini dа sе dоbrо оsеćаtе

– Buditе u stаlnоm коntакtu sа pоrоdicоm i priјаtеljimа

– Sаvеtuје sе fizičка акtivnоst, pоsеbnо šеtnjа

– Nеоphоdni su rеdоvnа ishrаnа i dоvоljnо snа

– Izbеgаvајtе ili оgrаničitе unоs аlкоhоlа јеr mоžе pоgоršаti dеprеsiјu

– Ако imаtе misli о sаmоubistvu ili sаmоpоvrеđivаnju оdmаh pоtrаžitе pоmоć.