ENTEROBIJAZA (DEČIJE GLISTE)

 

Dečija glista (lat. Enterobius vermicularis) je parazit iz grupe crva (helminta) koji kod ljudi, koji su im jedini prirodni domaćini, izazivaju bolest koju nazivamo enterobijaza. Glista izgleda poput belog končića, ženka je duga 8-13 mm, a mužjak 2-5 mm.Enterobius vermicularis, poznat i kao dečja glista, parazit je koji izaziva oboljenje pod nazivom enterobijaza. Ovo je jedno od najčešćih parazitarnih oboljenja, naročito kod dece, ali se može javiti i kod odraslih, vrlo se lako prenosi u kolektivima (obdaništima), kao i među članovima istog domaćinstva.

Odrasle gliste žive u crevima čoveka (na kraju tankog i početnom delu debelog creva), hrane se crevnim sadržajem i sluznicom, pa ponekad mogu oštetiti sluzokožu creva, stvarajući sitne ranice. Gravidne ženke nose oko 11.000 jajašaca, spuštaju se prema anusu (čmaru), kroz koji aktivno izlaze, naročito noću, polažu lepljiva jajašca na koži analne, perianalne regije, skrotuma, genitalnom području, ali i u vagini, mokraćnoj bešici i materici, pa čak i trbušnoj duplji, nakon čega uginu. Jaja postaju zarazna u roku od par sati po polaganju. Izvan organizma domaćina jaja preživljavaju manje od 2 nedelje. Čovek se zarazi ako takva jajašca proguta. U tankom crevu se iz njih oslobađa larva koja se presvlači dva puta i postaje odrasli oblik. Polnu zrelost gliste dostižu za 15-43 dana, a žive oko dva meseca.

Infestacija dečijim glistama je rezultat unosa jaja glista u organizam. Deca se najčešće zaraze direktnim kontaktom odnosno dodirom sa zaraženim osobama ili kontaktom sa  kontaminiranim predmetima ( igračke, kvake, stolovi, posteljina, garderoba). Jaja parazita dospevaju prvo na ruke, zatim u usta, a nakon što se progutaju dospevaju u creva gde se u roku od 2 do 4 nedelje razvijaju u odrasle gliste. Odrasle gliste žive u debelom crevu i tu se hrane sadržajem iz creva. Noću, kada osoba miruje i mišići su opušteni, ženke glista izlaze iz završnog dela debelog creva i polažu jaja na kožu oko anusa.

Odrasle gliste ne ulaze kroz kožu i ne prelaze sa osobe na osobu kao odrasle forme, infestaciju izazivaju isključivo jaja parazita koja se gutaju.

Simptomi enterobijaze
Simptomi infestacijom dečijom glistom uglavnom nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neprijatni i značajno pogoršati kvalitet života. Glavni simptom zbog kog se pacijent javlja lekaru je svrab perianalne regije (oko čmara), koji je naročito izražen noću kad ženke parazita polažu jajašca. Zbog izraženog svraba infestirane osobe se često češu, pa time oštećuju kožu i sluznicu, a na oštećenjima mogu nastati sekundarne bakterijske upale ili ekcemi. Kod dece se može javiti razdražljivost, nemirno spavanje ili nekontrolisano mokrenje tokom sna. U određenom broju slučajeva infestacija dečijom glistom može biti i bez simptoma, a u ekstremnim situacijama mogu nastati komplikacije zbog migracije glista u slepo crevo, ulaska u trbušnu duplju ili reproduktivni trakt ženske dece, gde uzrokuju zapaljenske procese.

Koji su simptomi enterobijaze?

  • Svrab u predelu anusa (naročito uveče i tokom noći)- ovo je najčešći simptom
  • Nemir i nesanica
  • Razdražljivost
  • Bolovi u stomaku, nadutost i mučnina
  • Gubitak apetita ili promene u apetitu
  • Vidljive gliste u stolici ili donjem vešu
  • Kod devojčica- iritacija genitalne regije

Prenošenje

Infekcija se prenosi feko-oralnim putem, najčešće preko prljavih ruku, kontaminiranih predmeta, posteljine ili igračaka. Jaja parazita dospevaju u digestivni trakt, gde se razvijaju u odrasle gliste. Ženke zatim migriraju ka analnom otvoru, najčešće noću, gde polažu jaja – što izaziva karakterističan svrab u predelu anusa, posebno tokom noći i ujutru, što predstavlja najčešći simptom – pruritus ani. Nakon češanja, jaja parazita najčešće ostaju ispod noktiju i dalje se prenose neodržavanjem higijene. Pored svraba, simptomi mogu biti i nemiran san, razdražljivost, bolovi u stomaku, kao i pojava glista u stolici.
Infestacija kod čoveka nastaje analno-oralnim putem, kod dece najčešće autoinfekcijom preko prljavih prstiju prenošenjem jajašaca ispod noktiju (dete se češe zbog svraba anusa). Moguć je prenos infekcije preko zaraženih predmeta, donjeg rublja, posteljine, pa čak i udisanjem prašine u kojoj se nalaze jajašca. Opisana je i retroinfekcija tj. povratak glista iz perianalne regije u crevo.

Dijagnostika
Za postavljanje dijagnoze enterobijaze, pregled stolice je od male koristi jer se jajašca u stolici nalaze retko (u oko 5% slučajeva), a ponekad se na površini stolice mogu videti odrasle gliste. Metoda izbora u dokazivanju infekcije malom dečijom glistom je uzimanje perianalnog brisa lepljivom celofanskom trakom („selotejp“).
Najpouzdaniji način dijagnostikovanja je laboratorijska analiza – tzv. perianalni otisak. Uzorak se uzima ujutru pre pražnjenja creva i pre higijene, zatim se u laboratoriji pregleda pod mikroskopom kako bi se otkrila jaja parazita koja imaju karakterističan izgled.
Jedan negativan nalaz ne isključuje mogućnost zaraze, tako da je potrebno dobiti tri negativna nalaza kako bi se smatralo da infekcija ne postoji.Najpouzdaniji metod je parazitološki pregled tri uzastopna perianalna otiska kojim se otkrivaju jaja parazita. Perianalni otisak se uzima u jutarnjim satima pre pranja i obavljanja fizioloških potreba.

Lečenje
U lečenju enterobijaze lek izbora je mebendazol ili albendazol, a terapiju treba ponoviti za 14 dana. U prvom navratu se nastoje uništiti odrasle gliste, a ponovljeno lečenje služi da se unište gliste koji su se eventualno u međuvremenu razvile iz preostalih jaja ili larvi. Lečenje je jednostavno i efikasno – primenjuju se antiparazitarni lekovi koje propisuje lekar. Obzirom na lakoću prenosa zaraze, preporučuje se da svi članovi porodice istovremeno sprovedu terapiju u dva perioda, uz strogu higijenu ruku, posteljine i donjeg rublja, kako bi se sprečilo ponovno zaražavanje
Lečenje je jednostavno i veoma efikasno. Sprovodi se antiparazitnim lekovima, obično u jednoj dozi čije se davanje ponavlja nakon dve nedelje. S obzirom da se infekcija lako i brzo prenosi, preporučuje se da terapiju preventivno istovremeno uzimaju svi članovi domaćinstva. Deca i odrasli sa simptomima se leče kod pedijatra odnosno lekara opšte medicine.

Zastupljenost
Enterobijaza je jedna od najčešćih parazitarnih crevnih infekcija i godišnje se u svetu inficira oko 500 miliona osoba, uglavnom dece. Enterobijaza se najčešće registruje u predškolskim ustanovama, školama i ustanovama za kolektivni smeštaj dece i odraslih.

U periodu 2018-2023 godine u Beogradu su prijavljene 43 epidemije enterobijaze u kojima je ukupno obolelo 388 osoba. Najveći broj prijavljenih epidemija je registrvan u 2023. godini: 20 epidemja (175 obolelih), sve epidemije su registrovane u predškolskim ustanovama.

Prevencija
Vrlo je važna edukacija ljudi o ličnoj higijeni uz obavezno pranje ruku sapunom i toplom vodom pre jela i rada s namirnicama, posle korišćenja toaleta i promene pelena. Preporučuju se kratki nokti, izbegavanje grickanja noktiju i češanje oko anusa. Prostorije u kojima se boravi treba redovno održavati čistim. Ako ima više infestiranih u jednoj grupi ili u porodici, treba istovremeno sprovesti lečenje svih članova, dece i odraslih, bez obzira na simptome ili rezultate analize. Nakon svakog lečenja treba uz lične higijenske postupke, obaviti i iskuvavanje veša i posteljine, sprovesti čišćenje prostorija da bi se sprečila ponovna infekcija iz okoline. Životni ciklus gliste traje približno 6 nedelja, zbog toga je važno barem toliko dugo sprovoditi pojačane higijenske mere.

Održavanje lične higijene predstavlja najbolji način prevencije: redovno pranje ruku, posebno pre jela i nakon toaleta, svakodnevno kupanje, pranje posteljine, menjanje veša, kratko sečenje noktiju. Uz adekvatno lečenje i higijenske navike, prognoza enterobijaze je potpuno povoljna.

U našoj laboratoriji možete obaviti pregled na jaja Enterobiusa (perianalni otisak) brzo, jednostavno i pouzdano. Za više informacija o pripremi i uzimanju uzorka, naš tim vam je na raspolaganju.

Kako pravilno uzeti perianalni otisak?

Perianalni otisak se uzima u jutarnjim satima pre pranja i obavljanja fizioloških potreba, najbolje dok je dete još u krevetu. Selotejp traku, dužine do 5 cm, prelepiti preko čmara. Prstima utapkati u nabore čmara, a zatim zalepiti na predmetno staklo paralelno sa dužom stranom. Perianalni otisak zamotati u papir, a ruke temeljno oprati toplom vodom i sapunom.

Najvažnije preporuke za prevenciju prenošenja infestacije enterobijusom

  • Higijena ruku – redovno i temeljno pranje ruku sa sapunom i toplom vodom (posle upotrebe toaleta, pre i posle menjanja pelena detetu, pre i posle obroka).
  • Higijena noktiju – kratki, čisti nokti smanjuju rizik od zaražavanja.
  • Često pranje posteljine, veša i odeće na visokim temperaturama (>60°C).
  • Održavanje higijene prostora – površine i igračke redovno čistiti i dezinfikovati adekvatnim sredstvima.

Enterobijaza nije opasna, ali može biti neprijatna narušavanjem kvaliteta života remećenjem sna i svakodnevnih aktivnosti. Pravovremeno prepoznavanje i lečenje dovodi do izlečenja i sprečavanja daljeg širenja infestacije.

Enterobijaza_preporuke_roditelji