25. MAJ – SVETSKI DAN ŠTITNE ŽLEZDE

 Svetski dan štitne žlezde obeležava se 25. maja kako bi se podigla svest o ovoj  ključnoj žlezdi sa unutrašnjim lučenjem u telu (endokrina žlezda).Cilj obeležavanja ovog dana je podizanje svesti i podsticanje ljudi da razgovaraju o bolestima štitne žlezde, uzrocima bolesti i dostupnim mogućnostima lečenja. Svetski dan štitne žlezde takođe edukuje javnost o značaju štitne žlezde za naše opšte blagostanje.

Članovi Međunarodne federacije za štitnu žlezdu proglasili su Svetski dan štitne žlezde 2007. godine. Datum je izabran u čast osnivanja Evropskog udruženja za štitnu žlezdu (ETA), koje je osnovano 25. maja 1965. godine.

Ova žlezda u obliku leptira proizvodi dva hormona: tiroksin (T4) i trijodotironin (T3). Iako je štitna žlezda mala žlezda sa unutrašnjim lučenjem, ona ima značajan uticaj na zdravlje. Glavna uloga štitne žlezde je regulisanje metabolizma tela. Većina ljudi poistovećuje metabolizam sa efikasnošću sagorevanja kalorija. Međutim, metabolizam utiče na telesnu temperaturu i rad srca, kao i rast i razvoj tela. Kada imate problem sa štitnom žlezdom, to utiče na vaš metabolizam.

Poremećaji štitne žlezde mogu proizvesti premalo ili previše tiroksina i trijodotironina.

Najčešći poremećaji štitne žlezde i njihovi simptomi

 Hipotireoza

Hipotireoza predstavlja smanjenu aktivnost štitne žlezde. Javlja se kada štitna žlezda ne proizvodi dovoljno hormona da zadovolji potrebe vašeg tela. Simptomi hipotireoze uključuju umor, povećanje telesne težine, netoleranciju na hladnoću, suvu kožu, nagle promene raspoloženja, opadanje kose, neprijatan osećaj u vratu i depresiju.

Hipertireoza

Suprotno hipotireoidizmu, kod hipertireoze, štitna žlezda proizvodi prekomerne količine tiroidnih hormona, što uzrokuje simptome kao što su gubitak težine, netolerancija na toplotu, anksioznost, tremor (drhtanje ruku) i ubrzan rad srca.

Hormoni štitne žlezde direktno utiču na rad srca. Hipotireoza može uzrokovati sporiji rad srca (bradikardiju, odn. <60 otkucaja/min), dok hipertireoza može dovesti do bržeg otkucaja srca (tahikardija, odn. ˃100 otkucaja/min) ili nepravilnog otkucaja srca (aritmija). Takođe, oni mogu uticati na menstrualne cikluse kod žena i nivo holesterola (uticaj na zdrav profil lipida).

Svetski dan štitne žlezde je važan događaj koji skreće pažnju na važnost zdravlja štitne žlezde. Podizanjem svesti, promovisanjem ranog otkrivanja i podržavanjem istraživanja i brige o pacijentima, ovaj dan značajno doprinosi poboljšanju života onih koji su pogođeni poremećajima štitne žlezde.

Briga o vašoj štitnoj žlezdi je ključna za održavanje opšteg zdravlja i blagostanja. Ako primetite bilo kakve simptome povezane sa disfunkcijom štitne žlezde, odmah potražite savet lekara. Rano otkrivanje i pravilno lečenje mogu značajno uticati na vaše zdravstvene ishode.

Značaj kontrole rizičnih faktora za hronične nezarazne bolesti (HNB) u relaciji sa štitnom žlezdom

 Procenjuje se da bi eliminacijom primarnih faktora rizika za HNB moglo biti sprečeno 80% slučajeva srčanih bolesti, šloga i dijabetesa tipa 2, kao i 40% slučajeva raka.

Intervencije usmerene na glavne faktore rizika mogu imati značajan uticaj na smanjenje opterećenja bolestima na globalnom nivou, pri čemu se pokazalo da napori usmereni ka unapređenju stila života, ishrane i povećanju fizičke aktivnosti efikasno smanjuju rasprostranjenost HNB.

Treba naglasiti da, iako je više autoimunih bolesti povezano sa određenim kardiovaskularnim bolestima, kao što su aterosklerotske bolesti, oboljenja zalistaka i aritmije, autoimune bolesti štitne žlezde — a posebno hipotireoza — do danas nisu zvanično uključene među faktore rizika za HNB.

Blagovremeno testiranje funkcije štitne žlezde i, što je od presudne važnosti, adekvatan unos i/ili suplementacija joda, selena, gvožđa i vitamina D, potrebni su kako bi se umanjio rizik od bolesti štitne žlezde. Pored toga, zdravstveni sektori širom sveta moraju aktivno učestvovati u razvoju politika (npr. kampanja protiv pušenja i obezbeđivanje univerzalne zdravstvene zaštite) kako bi se sprečilo širenje HNZB.

U međuvremenu, tiroideolozi širom sveta moraju nastaviti da štite svoje pacijente od HNB (na primer, kroz podsticanje samosvesti, predlaganje različitih oblika upravljanja životnim stilom i kontrolu metaboličkih poremećaja), istovremeno apelujući na nadležne institucije, uključujući SZO i EU, da teže ka smanjenju HNB i stvaranju bezbednog i zdravog sveta — posebno u domenu očuvanja globalne životne sredine.

Ključni preduslov za postizanje ovih ciljeva jeste zvanično priznanje bolesti štitne žlezde kao značajne komponente hroničnih nezaraznih bolesti!

Nelečena bolest štitne žlezde – koji su rizici?

Ignorisanje problema sa štitnom žlezdom može imati ozbiljne i dugoročne posledice po vaše zdravlje. Ako se poremećaji u radu štitne žlezde ne prepoznaju na vreme i ne leče, mogu se razviti ozbiljna stanja koja ugrožavaju različite sisteme u telu:

  • Problemi sa srcem: Nelečena bolest štitne žlezde može povećati rizik od srčanih oboljenja, srčane insuficijencije i čak moždanog udara. Hormon koji štitna žlezda proizvodi direktno utiče na ritam i snagu otkucaja srca, a poremećaji u ovom sistemu mogu dovesti do ozbiljnih kardiovaskularnih problema.
  • Fragilnost kostiju: Osteoporoza je još jedan potencijalni rizik. Nelečeni problemi sa štitnom žlezdom mogu oslabiti kosti, povećavajući rizik od preloma i ozbiljnih povreda.
  • Komplikacije trudnoće: Žene koje imaju nelečene poremećaje štitne žlezde mogu se suočiti sa komplikacijama tokom trudnoće, što može predstavljati opasnost i za majku i za bebu. To može uključivati rizik od prevremenog porođaja, niskog porođajnog težine bebe, pa čak i pobačaja.
  • Pogoršanje mentalnog zdravlja: Nelečena bolest štitne žlezde može izazvati teške mentalne probleme, kao što su depresija, anksioznost, pa čak i mentalna magla. To može ozbiljno uticati na kvalitet života, sposobnost za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, kao i opšte mentalno zdravlje.

Vrednosti reproduktivnih hormona, kao i hormona štitne žlezde predstavljaju značajan element u proceni uzroka nastanka sterliteta, a bitni su i za lečenje neplodnosti i za ispitivanje i praćenje disfunkcije endokrinog sistema. Takodje, pratimo koncentraciju insulina u cilju postojanja insulinske rezistencije i indeks telesne mase u sklopu procene stepena uhranjenosti.
Bitno je podvući da rebalans hormona počinje fizičkom aktivnošću koja je esencijalna za hormonsku ravnotežu. Vežbanje 1.5-2.5 sata nedeljno pomaže telu u proizvodnji hormona.
Preporučena je mediteranska ishrana sa puno svežeg voća, povrća i žitarica od celog zrna, dok brzu hranu treba svesti na minimum. U cilju održavanja koncentracije vitamina D, treba uzimati masnu ribu poput lososa i srdele. Može se razmotriti uzimanje dodataka vitamina D kao što je ulje jetre bakalara, naročito tokom jeseni i zime kada je izloženost suncu smanjena. Jogurt, bademi, mahunarke i tamno lisnato povrće pomoći će u zaštiti kostiju i zuba, jer su bogati kalcijumom. Plodovi mora, morske alge, jaja i mlečni proizvodi mogu pomoći u održavanju nivoa joda.
Optimalno je spavati 7 sati u neprekinutom snu uvek u isto vreme, da bi se održala vitalnost i energija. Da bi se neutralisali endokrini disruptori, savetuje se izbegavanje plastične ambalaže, održavanje higijene prostora da bi se eliminisale čestice prašine, selekcija proizvoda za negu i kozmetiku sa idejom da se izbegne kupovina preparata koji sadrži hemikalije kao što su ftalati, parabeni i triklosani.
Što se pre započne lečenje, pre nastupa subjektivno poboljšanje kvaliteta života i eliminiše se mogućnost nastanka komplikacija endokrinoloških oboljenja.

Sindrom insulinske rezistencije je stanje koje prethodi šećernoj bolesti, potencijalno je reverzibilno i podrazumeva rezistenciju perifernih tkiva, pre svega mišićnog, na dejstvo insulina, koga ima u suvišku.

Taj insulin dovodi do policistične izmene jajnika, što sve smanjuje ovarijalnu rezervu izraženu kroz AM hormon i direktno menja kvalitet ovulacije nagore.
Potrebno je učiniti laboratorijske pretrage u smislu odredjivanja jutarnjih vrednosti šećera i insulina, iz kojih se izračunava HOMA indeks, i ako je veći od 2.7, osoba ima insulinsku rezistenciju.
Potom se propisuje se lek iz klase bivandida koji je potpuno bezbedan u trudnoći, efikasno reguliše insulinsku rezistenciju a istovremeno je i induktor ovulacije, te se postiže korist za pacijentkinju na više polja.

Jedan od efekata nedostatka tiroidnih hormona se odnosi i na polne organe. Ukoliko je prisutna smanjena funkcija štitaste žlezde, pa čak i u latentnoj formi, javlja se nedostatak polnog nagona i neregularni menstrualni ciklusi.

Od skora je poznato da čak i autoimuna bolest štitaste žlezde (Hashimoto tiroiditis) ima uticaj na razvoj ploda, jer su antitela štitaste žlezde nadjena u folikoluarnoj tečnosti embriona. To su mamina antitela i znak su da je mama nekada preležala upalu štitaste žlezde. Uvek će biti povišena kao marker preležena infekcije i imaju sposobnost da prodju kroz placentu u bebinu cirkulaciju. Ako mama u trudnoći ima akutnu upalu štitaste žlezde, ta antitela ostaju samo u maminom telu jer ne prolaze placentu. Zato je neophodno popraviti funkciju štitaste železde pre ulaska u bilo kakvu priču o radjanju, a naročito u proces vantelesne oplodnje.
Da li je moguće zatrudneti uz prisustvo hipotireoze i kako se vodi trudnoća kod takvih pacijentkinja?

Ukoliko pacijentkinja ima hipotireozu, trudnoća je moguća kao biohemijska (povišen beta HCG). To praktično znači da je može doći do spajanja muške i ženske polne ćelije, ali je sledeća faza razvoja ploda (implantacija embriona u zid materice) problematična. U tih pacijentkinja uvodimo supstituciju hormona štitaste žlezde do postizanja vrednosti TSH izmedju 2 i 3. Obzirom da se levotiroksin dozira po kilogramu telesne mase, potrebne su češće kontrole vrednosti TSH, kako odmiče trudnoća i trudnica dobija u telesnoj masi.

U ovih pacijentkinja se, takodje, preporučuje uvodjenje selena kao esencijalnog mikronutrijenta, ključnog u sintezi, aktivaciji i metabolizmu hormona štitne žlezde. Nadoknada selena u toku trudnoće može biti korisna, pogotovo kod trudnica s prisutnim antitelima. Studije pokazuju smanjenje nivoa antitela i smanjenu pojavu nepravilnog rada štitne žlezde u postpartalnom periodu. Neke države Evrope u svojim smernicama navode kao prevenciju postpartalnog hipotiroidizma suplementaciju selenom u dozi 200 µg ujutro u toku trudnoće i 12 meseci nakon porođaja kod žena s pozitivnim nalazom TPO antitela.

Na koji način gojaznost utiče na hormonalni status i plodnost kod muškaraca i žena?

Masno tkivo predstavlja nezavistan endokrini organ koji produkuje estrogen u suvišku tako da povišen indeks telesne mase značajno se smanjuju i šanse za uspešnost oplodnje, bilo spontane bilo asistirane. Takodje, luči brojne faktore koji remete i funkciju jajnika i sve funkcije materice koje se tiču reprodukcije od ovulacije do samog procesa proizvodnje, transporta oplođene jajne ćelije i implantacije.

U muškaraca, enzim aromataza iz masnih ćelija muški testosteron može da prevede u estrogen, remeteći produkciju sperme koja je preduslov za mušku plodnost.

U lečenju steriliteta i podizanju fertilne sposobnosti u gojaznih osoba se preporučuje se tzv. mediteranska ishrana – sveže voće i povrće, maslinovo ulje, riba i druge namirnice bogate antioksidantima i omega 3 masnim kiselinama. Za žene je posebno važno gvožđe i folna kiselina.

Pravilna ishrana uz redukciju telesne mase za oko sedam odsto u intervalu od 6 meseci, bi trebalo da se sprovodi doživotno. To znači 500 kalorija dnevno manje, nedeljno pola kilograma, mesečno 2 kilograma. Pravilna ishrana podrazumeva raznovrsnu ishranu sa:

oko 130g složenih ugljenih hidrata dnevno,
uz zabranu unošenja trans masti (prženje, pohovanje),
prostih ugljenih hidrata (slatkiši, beli hleb) i
restrikciju zasićenih masti na manje od 7% dnevnog kalorijskog unosa (svinjska mast).

Preporučuju se nezasićene omega 3 i 6 masne kiseline, kojih ima u biljnoj hrani , plavoj ribi (sardela, skuša, tuna, inćuni) te ribi iz hladnih mora (haringa, losos), orašastim plodovima, uz pripremu na hladno cedjenom maslinoviom ulju. Naravno , ukoliko se higijensko-dijetetskim režimom ne postigne zadovljavajuća redukcija telesne težine, razmatra se uvodjenje medikamentozne terapije gojaznosti.

Ključni hormoni koji se prate u procesu dijagnostike steriliteta

U proceni uzroka steriliteta određujemo hormonski status pacijentkinje koji obuhvata sledeće hormone:

    • estradiol (prati rast folikula) ,
    • FSH (stimuliše rast folikula i indirektno zadebljanje zida materice),
    • LH (ukazije na ovulaciju),
    • progesteron (priprema sluzokožu materice za prihvatanje oplođene jajne ćelije),
    • prolaktin (može sprečiti mogućnost začeća, neretko prati vrednotsi TSH),
    • testosteron (vrednosti iznad referentnih za žene mogu biti znak sindroma policističnih jajnika),
    • TSH (povišen TSH ukazuje na smanjen rad štitaste žlezde),
    • FT4 ( snižene vrednosti TSH uz visoke nivoe T3 i T4 ukazuju na hipertireozu, i obratno).

Sem navedenog, određujemo indeks insulinske rezistencije i indeks telesne mase. Dobijeni parametri se analiziraju i ukoliko postoje značajna odstupanja, propisuje se medikamentozna terapija.
Savet parovima koji pokušavaju da dobiju dete, a sumnjaju da hormoni mogu biti prepreka
Potrebno je javiti se svom lekaru ukoliko se javi bilo koji od sledećih simptoma: neobjašnjivo povećanje ili gubitak telesne mase, novoregistrovana osetljivost na hladnoću, promena apetita, pojačana lomljivost kose i noktiju, umor, suva i perutava koža, pojava depresije, pojačano žeđanje, znakovi preuranjenog ili zakasnelog puberteta (izvan raspona 8-13 godina za devojčice i 9-14 godina za dečake) i, specifično za odrasle, gubitak libida, nepravilni menstrualni ciklusi, neplodnost.

Kako podići svest o važnosti hormonalne ravnoteže

Endokrinološki poremećaji uključuju:

gojaznost,
šećernu bolest,
bolesti štitaste žlezde,
tumore,
poremećaje rasta,
arterijsku hipertenziju,
osteoporozu,
neplodnost i seksualnu disfunkciju ,
kao i brojne retke bolesti.

Ne iznenađuje podatak da će u nekom trenutku života, za više od tri četvrtine stanovništva biti potreban endokrinolog.

Sem individualnih faktora, koji utiču na endokrino zdravlje pojedinca i koji nisu uvek modifikabilni, postoje i opšti tzv. endokrini disruptori kojima smo izloženi putem vazduha, hrane, vode, preko kože, ali i koji se, na žalost, prenose i sa majke na plod.

Zbog svih ovih rizika, važno je ne ignorisati simptome bolesti štitne žlezde i odmah potražiti pomoć izabranog lekara i specijaliste endokrinologa.

Izvori:

  1. https://www.thyroid.org/may-25th-world-thyroid-day/
  2. https://www.onlymyhealth.com/world-thyroid-day-theme-history-and-significance-1716546899